Sjećam se kao urar vremena kada smo imali punu radnju satova na popravku jer se kvalitetan ženski i muški sat nosio i čuvao godinama.
Posebice su na cijeni oduvijek bili kvalitetni švicarski satovi. Ipak, i ta industrija prolazila je krizu. Te firme nisu bile skroz zatvorene, ali su imale svoje loše dane i onda su sad svi krenuli naglom uzlaznom putanjom. Pojedini brendovi koji su baš bili nestali sa tržišta ponovo se pojavljuju.
Naprimjer, Mido je švicarski sat koji je sad u Swatch grupi koji kod nas nije bio mnogo zastupljen, ali su ljudi čuli za njega i sjećam se da sam vrlo kvalitetan muški sat te marke kupio stricu za 50-ti rođendan. Onda ga 15 godina nitko nije vidio i sad se opet pojavljuje.
U to vrijeme su satovi malo odudarali po klasama, Mido je bio bolji sat od Tissot-a, Certina također. Longines i Omega su bili u istom rangu, sada je Omega u uzlaznijoj putanji i za njihov muški sat danas možete izdvojiti i pravo malo bogatstvo. To je samo kako je bilo nekad i kako je sada.
Ja volim da radim sa satovima, zaljubljen sam i dalje u svoj posao i vrlo ga savjesno radim. Ne radim na kvantitetu nego na kvalitetu. Međutim, toliki obim posla i toliko novih tehničkih stvari, postaje naporno za mozak, a i muški sat danas može biti toliko kompliciran da se lako može desiti da i uz dugogodišnje iskustvo na kraju ne znate da ga popravite. Popravljam i druge satove, ali ručni su najčešći.
Tržište se širi, povećava se broj stanovnika, platežna moć ide gore, satovi su sada značajno pristupačniji. Postoji ta masovna proizvodnja, gdje može da se proizvede veliki broj satova. Tadašnje tvornice nisu mogle da izbace ni približan broj komada satova koliko mogu ove sadašnje tvornice. Što znači da je sada potražnja za satovima daleko veća, a to je upravo zato jer je ženski i muški sat postao dio mode i često se mijenja dok se nekada nosio godinama jedan te isti.